Korpusom zovemo osnovni gradivni dio namještaja koji definira mjeru i dimenzije glavnog volumena i to u uporabnom, ali i u oblikovnom smislu. Termin je posuđen iz latinskog jezika na kojem “corpus” znači tijelo. Najčešće ima oblik kvadra s dvije vertikalne i dvije horizontalne stranice koje tvore osnovni volumen koji se obično zatvara frontama s prednje strane i leđima sa stražnje. Uz to što stvara korisni volumen namještaja korpus također služi kao nosivi element za sve ostale dijelove kao što su police, ladice, radne ploče i ugradbenu tehniku.
Konstrukcija i materijali
Nosivi dijelovi – horizontalne i vertikalne stranice izrađuju se uglavnom od raznih pločastih materijala kao što su oplemenjena iverica ili panel ploča, no mogu se koristiti i ploče od punog drveta ili šperploče. Debljina ploča je od 15 do 25 milimetara, a manje i veće debljine koriste se samo u izuzetnim slučajevima. U modernom namještaju ustalila se tipična debljina od 16 ili 18 mm, a kao materijal oplemenjena iverica, obično u bijeloj boji, za stranice koje nisu vidljive. Vidljive stranice se izvode u završnoj obradi, odnosno bojama i dekorima koji odgovaraju bojama i dekorima ostatka namještaja. Poprečna krutost korpusa ostvaruje se ugradnjom leđa, a kako se leđa uglavnom ne vide i nemaju nosivu funkciju izvode se od tanjih materijala, tipično od MDF ploča u debljini od 3 do 5 mm.
Standardne dimenzije korpusa su obično od 30 do 90 cm širina, dubina od 30 do 60 cm i visina od 30 do 200 cm. izuzeci od ovih standardnih dimenzija su dugi, niski korpusi za dnevni boravak, korpusi ugradbenih ormara, pogotovo onih s kliznim vratima, korpusi gornjih elemenata u dnevnim boravcima ili kupaonama koji imaju dubinu uglavnom manju od 30 cm.
Oblikovanje
Variranje širine, dubine i visine korpusa je jedan od najvažnijih načina kojim se koristimo u oblikovanju interijera. Nizanjem jednakih korpusa postižemo dojam organiziranosti, materijali fronti dolaze u prvi plan, a dinamiku možemo postići mijenjanjem dubine. Suprostavljanjem dugih niskih korpusa i visokih uspravnih neutraliziramo velike i duge zidne plohe. Stepenastim rasporedom korpusa različitih visina naglašavamo ili ispravljamo vizualni smjer kretanja interijera, od prozora ili prema prozorima, od ulaza/prolaza ili prema ulazu/prolazu. Smještajem korpusa izravno na pod pojačavamo dojam statičke sigurnosti, smještajem korpusa na sokl ili nogice on gubi kontakt s podom i postaje zasebni volumen, ako ga pričvrstimo na zid još više naglašavamo njegov volumen i dobivamo dojam lebdeće dematerijaliziranosti. Položaj fronti u odnosu na korpus pruža nam priliku za brojne dizajnerske varijacije. Smještajem fronti ispred korpusa tako da one prekriju rubove stranica naglašavamo plošnost kompozicije i u prvi plan dolazi boja i materijali fronti. Ako fronte smjestimo unutar stranica korpusa aktiviramo dizajn i materijale njihovih rubova, a to nam omogućava i eksperimentiranje s debljinama stranica.
Dakle, korpusi nisu samo gomila drvenih kutija, pa čak ako su i istih dimenzija i od istih materijala, još uvijek imamo bezbrojne mogućnosti njihovog slaganja i “neslaganja”, podizanja i spuštanja, nizanja u nekom ritmu ili bez njega… Pri tome je važno samo da imamo nekakav “ključ” ili misao vodilju koja će gomilu kutija pretvoriti u dizajnirani interijer.
Autor: Ante Maleš, ing.građ., dizajner
Rođen 1955. u Korčuli. Još tijekom studija i nakon diplomiranja na Fakultetu građevinskih znanosti u Zagrebu počinje se zanimati i istraživati odnose likovnih umjetnosti i graditeljstva. Poslije nekoliko godina provedenih u operativi radi u projektnim biroima gdje surađuje s arhitektima na likovnom opremanju i dizajnu interijera i eksterijera. Od 1995. radi u vlastitom dizajnerskom studiju. Uže područje djelovanja mu je primjena grafičkog dizajna u arhitekturi, oblikovanje interijera i namještaja te 3D modeliranje i renderiranje. Od 2007. angažiran je u Elgradu kao dizajner svih prodajnih i poslovnih prostora, te kao konzultant na području razvoja korporativnog identiteta.